Uvod

1. Ove smjernice za udomiteljstvo (dalje Smjernice) rezultat su aktivnosti Pravnog fakulteta Osijek predviđenih projektom „Zajedno do doma“. Smjernice se temelje na pravnom okviru instituta udomiteljstva kao oblika alternativne skrbi za djecu izdvojenu iz primarnih obitelji sukladno hrvatskom pravnom sustavu i provedenom podrškom i razgovorima s udomiteljskim obiteljima koje su provele socijalne radnice, asistentice na studiju Socijalni rad Pravnog fakulteta Osijek, u razdoblju od kolovoza 2021. do listopada 2021.
2. Temeljna međunarodna načela alternativne skrbi o djetetu su:

• Alternativna skrb (udomiteljstvo) su mjere privremenog karaktera s krajnjim ciljem povratka djeteta u primarnu obitelj ili osiguravanja trajnog oblika skrbi o djetetu.
• Prema međunarodnim pravnim standardima skrb o djetetu u obitelji (udomiteljstvu), ima prioritet ispred smještaja i skrbi o djetetu u institucijama.
• Djeca u alternativnoj skrbi, (udomiteljskim obiteljima), imaju pravo na informacije i izražavanje mišljenja. (FRA, Handbook on European law relating to the rights of the child)

Temeljna načela na kojima se temelji skrb o djetetu u udomiteljskim obiteljima prema nacionalnom pravu sadržana su u Obiteljskom zakonu (Narodne novine 103/15, 98/19, dalje ObZ 2015) i Zakonu o udomiteljstvu (Narodne novine, 115/18, dalje ZuO).

Temeljna načela iz ObZ 2015 na kojima se temelje prava djeteta na skrb u obitelji su: Načelo prava roditelja da skrbe o djetetu te dužnost države da im pruža pomoć (čl. 6) Načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta (čl. 3.), Načelo o izdvajanju djeteta iz obitelji (čl. 129.), Načelo sudjelovanja djeteta (čl. 130.).

Temeljna načela iz ZoU su: Načelo najboljeg interesa djeteta (čl. 4), Načelo ravnopravnosti u obiteljskom okruženju (čl. 5.), Načelo održivosti društvenih veza, Načelo uključenosti (čl. 7.) i Zabrana diskriminacije (čl. 8.)

3. Temeljno načelo ovih Smjernica je pravo djeteta da živi i odrasta u obitelji. Najbolji interes i dobrobit djeteta jest odrastanje djeteta u primarnoj obitelji koja ima pravo na pomoći potporu državnih institucija u ostvarivanju skrbi o djetetu (čl. 6. ObZ 2015). Ovo pravo odnosi se i na širu djetetovu obitelj (bake, djedovi, braća, sestre…). U okolnostima u kojima život i odrastanje djeteta u obitelji predstavlja opasnost za dijete zbog ugroženosti ili prijetnje za život, zdravlje i razvoj djeteta, nadležna tijela procjenjuju i donose odluku o izdvajanju djeteta iz primarne obitelji i smještaju djeteta u alternativne oblike skrbi. (čl. 129. ObZ 2015) Između smještaja djeteta u ustanovu socijalne skrbi i udomiteljsku obitelj, udomiteljstvo kao oblik smještaja djeteta u obiteljsko okruženje u pravilu ima prednost.
4. U svim postupcima, prije i poslije izdvajanja djeteta iz obitelji, kao i prilikom smještaja djeteta u alternativnu skrb, odnosno u udomiteljsku obitelj, dijete ima pravo izraziti svoje mišljenje koje se ima poštovati u skladu s djetetovom dobi i zrelosti.(čl. 130. ObZ 2015)

Dijete starije od četrnaest godina ima pravo aktivnog sudjelovanja u postupcima u kojima se odlučuje o njegovom izdvajanju iz obitelji kao i smještaju djeteta izvan obitelji. (čl. 130. ObZ 2015)

5. Navedena načela i prava djeteta predstavljaju temeljne pravne smjernice u postupanju prilikom smještaja djeteta u udomiteljske obitelji, kao i skrbi o djetetu u udomiteljskoj obitelji.
6. Život i skrb djeteta u udomiteljskoj obitelji pored pravnih smjernica potrebno je razmatrati u okviru smjernica koje proizlaze iz praktičnih problema. U tom smislu ove Smjernice imaju za cilj:
7. istaknuti pravne smjernice za život i skrb o djetetu u udomiteljskoj obitelji i
8. istaknuti smjernice za područje socijalnog rada s obiteljima i djecom u kontekstu udomiteljstva.

Ključni pojmovi

Udomiteljstvo Udomiteljsvo je oblik alternativne skrbi o djetetu izdvojenom iz obitelji.

Udomiteljstvo je oblik pružanja socijalne usluge smještaja djetetu koju pruža udomitelj sa svojom obitelji ili udomitelj koji živi sam. (čl. 9. ZoU) Svrha udomiteljstva je osigurati skrb i potporu korisniku u poticajnom i pozitivnom obiteljskom okruženju u skladu s njegovim individualnim planom promjene.(čl. 2. ZoU)

Udomitelj je predstavnik udomiteljske obitelji ili samac koji pruža uslugu smještaja, na čije ime se izdaje dozvola za obavljanje udomiteljstva i upisan je u Registar udomitelja. (čl. 9. ZoU)

Udomiteljska obitelj  je zajednica koju čine udomitelj, njegov bračni ili izvanbračni drug, djeca i drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkom kućanstvu. (čl. 9. ZoU)

Primarna obitelj je obitelj iz koje je dijete izdvojeno i povjereno u alternativnu skrb udomiteljskoj obitelji. U pravilu se to odnosi na biološke roditelje ili posvojitelje, odnosno zakonske roditelji, tj. one osobe koje su upisane u maticu rođenih djeteta.

Individualni plan promjene je plan promjena životne situacije, odnosno ponašanja korisnika izrađen na temelju sveobuhvatne procjene potreba, poteškoća i resursa, u dogovoru s korisnikom i članovima obitelji u svrhu prevladavanja nepovoljnih životnih okolnosti.

Centar udomitelja je centar za socijalnu skrb na čijem području dijete ima prebivalište, a ako nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, na čijem području ima boravište. (čl. 9. ZoU)

PRAVA I OBVEZE UDOMITELJA I DJETETA

A) PRAVA I OBVEZE UDOMITELJA

Udomitelj ima pravo:

1. na osobni dignitet i privatnost
2. biti upoznat sa svim informacijama o djetetu, uključujući informacije o njegovu prijašnjem obiteljskom životu
3. sudjelovati u izradi individualnog plana promjene i imati saznanja o ciljevima plana za udomljeno dijete
4. na sigurnost članova vlastite obitelji
5. na stručnu pomoć u svladavanju poteškoća pri prijemu i odlasku djeteta
6. biti upoznat sa svim postupcima vezanim uz svoju ulogu udomitelja
7. na potporu u obavljanju udomiteljstva kroz redovitu superviziju i grupe podrške
8. na osposobljavanje i edukacije koje organizira centar ili drugi pružatelji usluga
9. na pristup drugim oblicima potpore u brizi za dijete u svom domu, uključujući pravodobnu pomoć stručnih radnika centra ili drugih pružatelja usluga. (čl. 49. ZoU)

Obveze udomitelja djeteta:

1. dijete pravilno njegovati, odgajati i pružati mu primjeren smještaj, osigurati primjerenu prehranu, odjeću i obuću te se brinuti o djetetovu zdravlju
2. djetetu osigurati školske i osobne potrepštine, primjerene igračke, osnovnu športsku i drugu opremu prosječne vrijednosti za različite aktivnosti
3. brinuti se za pravilan odnos djeteta prema učenju i radu, poticati ga na rad i stjecanje radnih navika te skrbiti da udomljeno dijete stekne određeno profesionalno zvanje
4. pomoći djetetu kod oblikovanja vlastitog identiteta, poticati razvoj njegovih sposobnosti i organizirati provođenje slobodnog vremena
5. uključivati dijete u život lokalne zajednice sukladno njegovim potrebama i interesima
6. omogućiti i poticati kontakte te susrete i druženja između djeteta i roditelja te drugih članova biološke obitelji, sukladno odluci nadležnog tijela i najboljem interesu djeteta
7. voditi dnevnik važnijih događanja u životu djeteta i dokumentirati vizualnim zapisima.

Sva važnija pitanja oko brige i odgoja djeteta udomitelj mora uređivati sporazumno s njegovim roditeljima ili skrbnikom, centrom korisnika, centrom udomitelja i pružateljem drugih usluga. (čl. 51. ZoU)

B) PRAVA I OBVEZE DJETETA U UDOMITELJSKOJ OBITELJI

1. u skladu sa svojom dobi, biti informirano o svim fazama postupka odlaska iz vlastite obitelji, doma socijalne skrbi, centra za pružanje usluga u zajednici ili udomitelja te biti pripremljeno na smještaj kod udomitelja
2. sudjelovati u donošenju odluka koje utječu na njegov život
3. da se pri njegovu smještaju osobita pozornost posveti osiguranju kontinuiteta u odgoju, kao i njegovu etničkom, vjerskom, kulturnom ili jezičnom podrijetlu
4. primati kontinuiranu pomoć i potporu udomitelja, djelatnika centra za socijalnu skrb i pružatelja usluga
5. na odnos privrženosti i emocionalne bliskosti s udomiteljima, kroz međusobnu povezanost s udomiteljskom obitelji te drugim osobama važnim u njegovu životu
6. na odgoj, obrazovanje, razvijanje vještina te profesionalno usmjerenje koje će ga pripremiti za kvalitetan život
7. na dostupnost usluga i programa potpore koje djeluju na dobrobit djeteta, a kako bi moglo ostvariti svoje pune potencijale
8. na kontinuiranu skrb, prihvaćanje i poštovanje te potporu u razvijanju vlastitog identiteta i povjerenja u vlastitu vrijednost
9. na privatnost i pristup službenim informacijama i dokumentaciji vezanoj za vlastitu obitelj
10. na poštovanje dostojanstva i sigurnosti te zaštitu od povreda, tjelesnog ili psihičkog nasilja i drugih oblika zlostavljanja i izrabljivanja
11. na kontakte i održavanje trajne i redovite veze s članovima vlastite obitelji, ako to nije u suprotnosti s njegovim najboljim interesima
12. biti informirano i pripremljeno na prestanak smještaja, uključujući savjetovanje i pomaganje
13. na pritužbu centru korisnika i/ili centru udomitelja. (čl. 53. ZoU)

C) STRUČNA POMOĆ I POTPORA

Stručnu pomoć i potporu u obavljanju udomiteljstva pružaju centar za socijalnu skrb, dom socijalne skrbi i centar za pružanje usluga u zajednici.

Stručna pomoć i potpora može se pružati u suradnji s udrugama i drugim organizacijama civilnog društva, vjerskim zajednicama i drugim pravnim i fizičkim osobama koje pružaju usluge stručne pomoći u obitelji, rane intervencije, savjetovanja i pomaganja u obitelji i druge usluge u obitelji i lokalnoj zajednici sukladno posebnom propisu. (čl. 47. ZoU)

Dom socijalne skrbi i centar za pružanje usluga u zajednici obvezni su:

1. informirati sve zainteresirane osobe o udomiteljstvu te surađivati s centrima za socijalnu skrb, udrugama i drugim organizacijama civilnog društva, školama i drugim ustanovama, sredstvima javnog informiranja u promicanju udomiteljstva u zajednici
2. provoditi edukaciju za udomitelje
3. pružati stručnu pomoć i potporu udomitelju i djetetu
4. organizirati i provoditi povremene grupe podrške udomiteljima i djeci
5. provoditi individualno i grupno savjetovanje udomitelja
6. provoditi individualno i grupno savjetovanje djece
7. organizirati mobilne timove za pružanje usluga u udomiteljskoj obitelji u skladu s individualnim planom promjene cjeteta
8. sudjelovati u pripremi djeteta za povratak u vlastitu obitelj, posvojenje ili samostalan život te prilikom premještaja djeteta u drugu udomiteljsku obitelj ili kod drugog pružatelja usluge. (čl. 48. ZoU)

Smjernice za unaprjeđenje udomiteljstva i podršku udomiteljskim obiteljima proizašle su iz perspektive udomitelja i analize provedenih razgovora s udomiteljskim obiteljima. Kroz projektne aktivnosti projekta „Zajedno do doma“ organizirana je individualna podrška udomiteljskim obiteljima od kolovoza do listopada 2021. godine i temeljem prikupljenih podataka načinjene su smjernice. Prijedlog načina unapređenja udomiteljstva djece proizašao je iz perspektive udomitelja i poteškoća s kojima se susreću u radu sa sustavom ili stručnjacima unutar sustava.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA – UDOMITELJSKE OBITELJI

Dobiveni podaci istraživanjem kroz razgovore s udomiteljima:

1. ZADOVOLJSTVO I MOTIVACIJA ZA BAVLJENJEM UDOMITELJSTVOM

• udomitelji iskazuju visoku motiviranost za bavljenjem udomiteljstvom u konotaciji skrbi o djeci, pružanja doma djeci u potrebi, ljubavi prema djeci
• manja motivacija uočava se u suradnji s nadležnim centrima za socijalnu skrb, navode nedostatak podrške koji ih demotivira
• nedostupnost pojedinih usluga u zajednici se naglašava kao važan čimbenik zadovoljstva
• napredak djeteta predstavlja najveće zadovoljstvo i motivaciju za daljnji rad

2. POTREBNA PODRŠKA ZA OSNAŽIVANJE UDOMITELJA

• udomitelji naglašavaju da im je potrebna podrška od strane stručnjaka, a koja je jako rijetka (2 puta godišnje) ili je nema
• udomitelji osjećaju veliku odgovornost za udomljenu djecu ali bez ovlasti i mogućnosti da dio naprave samostalno – to izaziva frustriranost kod većine udomitelja
• udomitelji imaju potrebu da budu prepoznati i cijenjeni od strane stručnjaka i zajednice (izjavljuju da nitko ne govori „svaka čast“ nego najčešće čuju „ja to nikada ne bi radio“)
• svi udomitelji s kojima je obavljen razgovor imaju poteškoću u usklađivanju suradnje s primarnom obitelji, osjećaju se napušteno od strane sustava jer je ovaj dio prepušten njima u potpunosti
• često su na rubu snaga, osjećaju psihičku iscrpljenost i potrebno im je osnaživanje
• navode da im je važna podrška i razmjena iskustva s ostalim udomiteljima

3. PODRŠKA OD STRANE INSTITUCIJA I STRUČNJAKA

• udomitelji naglašavaju potrebu vremena za prilagodbu po dolasku djeteta u obitelj  i intenzivniju podršku od strane socijalnih radnika ili drugih stručnjaka centra za socijalnu skrb, koja je potrebna dok se ne razvije privrženost udomitelja i djeteta
• udomitelji navode da po dolasku djeteta u obitelj, nemaju dovoljno informacija o potrebama djeteta (zdravstvenim, socijalnim, obrazovnim i sl.), niti anamnestičke podatke djeteta (o djetetovu načinu života prije dolaska u udomiteljsku obitelj imaju malo spoznaja)
• udomitelji navode da je djeci, po dolasku u novu obitelj, potrebno pružiti odmah stručnu podršku – za pregled psihologa ili psihijatra potrebno je naručiti se i čekati 2-3 mjeseca na red
• po dolasku djeteta u udomiteljsku obitelj nema podrške u materijalnom smislu (jednokratna novčana naknada ili sl.) dok naknade za udomitelje kasne 2-3 mjeseca, a djeca imaju najveće potrebe po dolasku jer nemaju dovoljno odjeće, obuće, higijenskih potrepština, školske opreme i sl.
• udomitelji samostalno utvrđuju potrebe djeteta, kao i psihičke poteškoće koje se javljaju – zabilježeno prilikom istraživanja u svim obiteljima s kojima je proveden razgovor (zabilježene poteškoće su: dijete ne govori ili selektivno govori, teže usvajanje gradiva, mucanje, nepravilno izgovaranje riječi, zatvorenost djeteta i teška socijalizacija, strahovi)
• nakon smještaja djece, dio socijalnih radnika ne nazove da provjeri kako su se djeca snašla i imaju li udomitelji dodatna pitanja
• udomitelji navode da nemaju spoznaju što je sve posao socijalnog radnika – kada i koliko ih treba kontaktirati socijalni radnik, što ga sve mogu pitati, kada mogu nazvati socijalnog radnika i za koja pitanja
• najčešća stručna podrška zabilježena od strane stručne službe škole – udomitelji najčešće dobiju savjet i podršku o razvojnoj fazi djeteta i njegovim potrebama od strane školskog psihologa i pedagoga
• udomitelji naglašavaju važnu i prisutnu neformalnu podršku u zajednici – susjedi, prijatelji, vlastita djeca, šira rodbina, ostali udomitelji
• udomitelji se ne smatraju ravnopravnima sa socijalnim radnicima ili se ne osjećaju kao dio sustava – tretira ih se kao stranke (po dolasku u centar za socijalnu skrb petkom – ne mogu obaviti što je potrebno jer se taj dan ne radi sa strankama)
• s obzirom da udomitelji nisu skrbnici djeteta, za sve je potrebna dozvola roditelja ili posebnog skrbnika (najčešće netko iz centra za socijalnu skrb) što predstavlja poteškoću kod svakodnevnih aktivnosti (dugo traje ishođenje suglasnosti) – npr. slikanje u školi, odlazak na izlet sa školom, odlazak zubaru, upis u školu i sl.

SMJERNICE ZA PODRUČJE SOCIJALNOG RADA S OBITELJIMA I DJECOM U KONTEKSTU UDOMITELJSTVA

• Razviti metode rada u udomiteljstvu koje inkluzivno i emancipatorno povezuju sve sudionike u procesu udomiteljstva (izvornu obitelj, udomiteljsku obitelj, dijete, stručnjake)
• Plan promjene za dijete izraditi u suradnji s primarnom obitelji, djetetom i udomiteljskom obitelji
• Definirati i standardizirati proceduru o postupanju s djetetom po dolasku u udomiteljsku obitelj – definirati razdoblje prilagodbe i sredstva potrebna za to vrijeme (materijalna i nematerijalna – podrška za dijete i udomitelje)
• Definirati dostupnu podršku udomiteljskoj obitelji i izraditi proceduru o pristupanju istoj (vrijeme, kontakt osobe, vrsta podrške, dostupnost)
• Razviti postupak i metode rada s izvornim obiteljima s ciljem povratka djeteta u svoju obitelj
• Razviti i osigurati superviziju za udomitelje
• Razviti i osigurati edukacije za udomitelje na temelju njihovih potreba
• Poticati istraživanja na području udomiteljstva kako bi se, uz evaluaciju procesa udomiteljstva, uspostavio sustav kvalitete
• Poticati i raditi na promociji udomiteljstva djece u Hrvatskoj